15.05.2004., subota
Prokleta ljubav PSMTR
Duboko sam ubjeđen kako mi bivša više niš ne znači, i onda čujem pjesmu koja je nekad-u dane velke ljubavi, bila kao naša pjesma, a koja i jako dobro opisuje našu situaciju u vrijeme svađanja i prekida.
Destiniys Child. Say my name.
Prošli su mjeseci od prekida. Ma za koji K sa ja tu uopće jadam?
Kakva korist od on-line jadanja? Baš nikakva.
Razmišljam dali da joj pošaljem e-mail, ili da ju zaboravim do kraja života?
Neznam. Sad sam fakat na prektretnici. Neke stvari su mi se posložile. Život mi je napokon krenuo u onom pravcu kada bi mogao u potpunosti ostvariti sve one naše nekadašnje planove i želje, koji su sticajem okolnosti ostali samo u sferi - planova i želja.
Dali ima ikakvog smisla javiti joj se? Dali - u krajnjoj liniji i želim nju, kao nju, natrag, ili je to samo linija manjeg otpora?
Kao-lakše mi se pomiriti sa bivšom, nego nači neku koja bi me toliko ispunjavala, zadovoljavala i koju bih toliko volio-kao nju nekad, i koja bi mene tak voljela.
Svi skupa znamo kako kvalitetnu vezu nije lako naći, a mi smo nekad stvarno bili golupčići i pol. doduše-u zadnju godinu dana smo bili ko pas i mačka, ali kaj je to prema skoro 4 godina opake ljubavi.
No ona je tvrdoglava. Kad nešto odluči to je to. jako, jako teško je onda preokrenuti njeno mišljenje.
A ja sam pak jako ponosna osoba. Ne želim se "ponižavati", ne želim trčkarati za njom, a baš ću to morati raditi ako ju želim natrag.
No-dali ju želim. Ma kaj ja znam.
Sve je to tak komplicirano.......
Mislim da ću joj napisati jedan e-mail, razgovarati na telefon nema smisla-jer bi to vjerovatno završilo kefanjem. Pokušavati dogovoriti viđenje uživo? nisam siguran da bi pristala.
Poslat ću joj mail i bez ikakvog uvijanja reči joj neke stvari. Nikakva patetika niti filozofiranje. Očeš-nečeš. Uzmi ostavi.
No sve to skupa moram još dobro promisliti.
|
- 13:21 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
Odgovor ptici trkačici
Pišem blog radi sebe?
Pa ko piše blog radi sebe-daj mi to molim te reci?
Pišemo da bi drugi mogli čitati, komentirati i sl.
Ko piše blog radi sebe samog tom bome nisu sve daske na broju. Za to postoje privatni dnevnici, koji nisu za tuđe oči.
Čim nekaj objaviš javno-želiš da se čita.
Nije li možda tako?
|
- 13:13 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
14.05.2004., petak
Nobody espects the Spanish Inquiziton.
Stoga....
1231 pap Grgur IX je ustanovio Inkviziciju, prvenstveno poradi borbe protiv Hereze, ili bolje hereza koje su tada uzimale sve više maha u Evropi. Kao npr. Manihejci-prozvani tako po svom osnivaću Perzijancu Mani-u, koji je u 3. st isfurao neki mix Krščanstva, Zoroastrizma i Budizma. Oni su bili pristaše tzv. dualističke teorije-u svemiru postoje dva principa, princip dobra i princip zla koji su po nastanku i svojoj moći jednaki. Vrag nije pobunjeni nađeo nego stvaratelj svega materijalnog (između ostalog i ljudskog tijela). Bog je pak stvorio sve nevidljivo (ljudsku dušu. Stoga je kod njih askeza, odrucanje od svih užitaka, čak i od bolje hrane, odječe ili bogatstva, što im je dalo mnogo pristaša u običnom, siromašnom svijetu koji je i živio (silom prilika) po njihovom teološkom credu.
nadalje, oni su vjerovali u reinkaranciju, odbacivali su stari zavjet kao djelo Sotone. Isusa su prezentirali kao božjeg sina, ali ne ujedno i čovjeka, koji je poslan na svijet da ga oslobodi od Sotone. Njih su proganjali već u vrijeme Dioklecijana, a nastavili su prelaskom Rima na Kršćanstvo, ali nikada ih nisu mogli do kraja uništiti. Oko 1000. god. dolazi do novog jačanja Manihejaca, sada pod drugim imenima-Patareni, Pavličani, Bogumili, Albigenzi-često nazivani skupnim imenom Katari, ali osnovno učenje ostaje isto. Ovo hereza je bila najraširenija u južnoj Francuskoj, sjevernoj Italiji i na Balkanu. Potkraj 12 st. crkva se već osjetila gadno ugroženom, tome pridonosi i nova hereza koja se opet prvo pojavila u južnoj Francuskoj-Valdenzi, koji su se uskoro proširili sve do Španjolske i Češke. Oni su u principu odbacivali crkvenu hierarhiju a teološke postavke su im ostale iste. Kod njih su i žene mogle biti svećenici, te također propovjedaju asketski način života-poglaviti svećenika i sl.
Pu malo sam zabrijo. A još nismo ni došli do inkvizicije.
Početkom 13. st hereza je toliko ojačala daje crkva bila prisiljena ustanoviti dva nova reda-Dominikance, i Franjevce, čiji je (u početku) jedini cilj bio propagandom vračati izgubljene ovčice u krilo crkve, stoga su i oni ispovjedali siromaštvo, zato su ih i zvali "prosjačkim redovima". Oni su isto kao i heretički propovjdenici, pješice brijalii okolo, živjeli od milostine i propovjedali riječ Božju. Naravno da je između oba reda od samog početka postojalo suparništvo.
Njihov uspjeh je bio velik ali ipak nisu uspjeli uništiti herezu.
Dok su se oni borili primjerom i ubjeđivanjem, biskupi su bili ovlašteni da sude Heretike, isto kao i svjetovni sudovi, jer nesmijemo zaboraviti da je u to doba plemstvo na katoličku crkvu gledalo kao na izrazito važnu polugu vlasti i svog partnera, pa je uobičajen slučaj da se u kaznenim zakonicima na prva mjesta (kao najteži prjestupi, teži od npr. ubojstva ili silovanja) stavljaju baš djela protiv crkve, a tek onda protiv države i sveg ostalog. Ali niti biskupi niti svjetovni sudovi također nisu mogli, a nekad niti željeli zaustaviti Herezu.
E tu sad uskaće inkvizicija. Ali i tu ima jedna caka koja je jako pomogla inkvizitorima da postanu tak omraženi a to je promjena crkvenog zakonika do kojeg je došlo i prije same inkvizicije, neznam više točno kad niti koji papa je to isfurao, ali do tada je postupak pred sudom mogao početi samo na tužbu neke osobe, koja je onda svoje navode morala i dokazati,
a onda su uvedene dvije vesele novosti. Prva je bila da se postupak može pokrenuti na samu prijavu protiv neke osobe, bez navođenaj dokaza, i još bolja fora-da se postupak može, po službenoj dužnosti, pokrenuti i protiv osobe o kojoj se samo javno govori da je Heretik, bez da je i tko pokrenuo tužbu. Ove odredbe su duboko utjecale na rad samih sudova jer im je sad stavljeno u dužnost da oni sami dokazuju osumljičenikovu krivicu, a ne više da su samo nepristrani prosuditelji u sporu između dvije strane. Notorna glupost. Biskup te tuži, Biskup te sudi.
|
- 15:22 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
I dalje ništa
neko opasno voli komunjare na ovom blogu :-)
A ništa. Pozdravljam se od vas. Stvarno nema nikavog smisla pisati nekaj što se ne čita, niti itko išta komentira.
Vraćam se ja na svoj dobri stari forum :-)
|
- 11:06 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
Pijan sam pa bute
svašta čuli od mene.
Trudim se da mi blog više uđe u one kao cool blogove, pa nikaj.
Kao treba pisati zanimljivo, kvalitetno i davati se truda. Pa kaj si ne dajem tuda?
Mislim-jebe se mni di će ovo stajati. Ali imam filing da blogove koji su među onih 2000 pizdarije od 3 rečenice nitko niti ne čita.
Čemu se onda uopće truditi i pisati ovdje? Pa ne pišem ja to za sebe.
Vjerovatno je modu zasmetalo kaj napadam ĐUBRE KOMUNISTIČKO, POKVARENO I BEZOBRAZNO ILI TI GA BANDIĆA, i kaj sam izjavio da u životu nebudem glasao za PROKLETE KOMUNISTE.
Moderatoru bloga-ak si komunjara NABIJEM TE!!!!
Mislim-ak moj blog nije definicija zanimljivoga i kvalitetnoga hehhehe :-) onda nek se sve goni u K.
Serem, kejnam, i sl. al pijan sam i zaboli me kuita kaj ko o meni ili o ovome misli. ali-ne želim biti u moru blogova koje niko ne čita.
Moderatore blogova-sramota te bilo.
Ma-natakarim vas sve na kitu :-).
Ušpravo sam se lijepo napoi i najeo, karao doduše nisam FUCK, ali kaj je tu je.
Meni dobro, a kak je vama-iskreno, ZABOLI ME KITA.
Isto kak i vas zaboli za to kaj tu neki Legion piskara i brije.
Il me stavi u blgove koji su čitani, ili fakat nemam namjeru više ovdje pisat i davat si truda a za koji kuratz?
Vjerovatno ću mi sitra bit žao kaj sam ovak direktnno pisao i prozivao ljude i KOMUNISTIČKU BANDU - doduše zbog toga mi nebu nikad žao, ali... Kak kaže Edo Maajka:
"Nek me tuže. Kad sam pijan-boli me briga. Nek mi rade sad šta oće, nek me vide kako rigam. Ajd izađite svi iz baze da vas prebijem. I jebo vas onaj šupak Eminem. Da vas jebo"
Pičim ja, mjesečina prati
aj bok
|
- 01:01 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
13.05.2004., četvrtak
Hara-kiri
Sestra me zamolila da joj pomognem u pisanju nekog njenog rada, glede samoubojstava, pa sam detaljno proućavao fenomen Hara-kiria, ili kako se to ustvari zove Seppuku.
Prvi zabilježeni slućajevi takvog samoubojstva sežu u 11 st, i prodor te etabliranje Budizma u Japanu i prihvaćanja Bushida-ratničkog kodeksa. Svi detalji i formalnosti oko izvršenja tog ćina su usvojeni i propisani tokom 15 i 16 st. i od tada se nisu mijenjali.
Valja napomenuti da su seppuku vršili pripadnici klase samuraja, te plemići, a u određenim, ipak rijetkim slućajevima, i njihove žene i djeca. Premda su se žene najčešće ubijale zabijanjem bodeža, ili dugaćke igle za kosu u srce.
Postojali su mnogobrojni razlozi za seppuku kao npr. Kazna za razne zloćine, za koje bi obićan pućanin bio smaknut, a pripadnicima navedenih klasa se ostavljal mogućnost da izvrše ćasno samoubojstvo. Zatim, smrt gospodara-slućaj kod samuraja (mada niti on nije bio tako čest kako se to misli), zatim kao izraz neslaganja sa nekom gospodarevom odlukom, ili jednostavno kao prikaz vlastite rezignacije određenim situacijama, zatim-kako bi se izbjeglo zarobljavanje (po bushidu najveća sramota koja može zadesiti samuraja je da padne u zarobljeništvo), no da spomenem da su u to doba zarobljeni samurai gotovo u pravilu bili ubijani od strane pobjednika.
Sam ritual se odvijao u zoru, te bio prakticiran u vrtovima, budističkim hramovima ili sudnicama. (mora da su spremaćice poslije imale jako puno posla). Svatko ko bi se krenuo ubiti mogao je izabrati pomagaća-kaishkunin-a, ili profesionalca, kak se to onda zvalo specijalistu za ubijanje jednim potezom maća iaijutsuka ili nekog svog prijatelja, kojemu je tako iskazivao veliku čast, a ponekad se on i službeno dodjeljivao od strane suda-za svaki slućaj-kak bi se reklo.
U globalu seppuku se i nije sastojao u doslovnom samoubojstvu, već u zadavanju smrtonosnih rana, ubodom bodeža u lijevu donju stranu trbuha i paranjem u desnu stranu, nakon ćega bi mu pomagać odsjekao glavu. No «po pravilima» :D (sjećate li se Top liste nadrealista i Hrkljuša :D :top: ) glava je morala ostati visiti na jednom komdiću kože. Ipak nije bilo lijepo za samurajsku ili plemićku glavu da se kotrlja uokolo. Za obićne seljaćine-no poroblemo.
Samo su stvarno grdi i opaki igraći radili ono kaj mi zapadnjaci mislimo da je ustvari definicija Harakiria ili ti Seppuke. Oni nebi imali pomagaća, a uz taj inicijalni rez, još bi se i vertikalno razrezali sve do prsnog koša i iskrvarili nakon otprilike pol sata. E za to fakat moraš bil munjen. Vlastite iznutrice rasipat uokolo. To kaj su oni delali se zvalo jumonji giri. Zadnji koji je to napravil je genral Nogo, 1912-nakon smrti Cara Mutsuhita, dokinuo šoginat i započeo pretvorbu u modernu industrijsku zemlju.
Rezali su si trbušine at the first place zato kaj su vjerovali da tamo obitava duša.
Samoubojica bi došao u bijelom kimonu, što oznaćava čistoću, nevinost. Pred njega bi se stavljao mali stolić na kojem je bio papir, pergament ili kaj već, tinta te čašica i flaša sakea.
Tip bi sjeo, pomagać bi mu lijevom rukom s njegove lijeve strane natoćio sake, koji bi on morao popiti iz dva navrata, svaki put po dva gutljaja. Ako bi sve popio odjedamput-to se smatralo zakom pohlepe, a više od dva puta okljevanjem.
Nakon toga bi napisao tzv. Pjesmu smrti-ali u kojoj nije smio dati nikakvih naznaka predstoječeg čina.
Čuli ste priću o 47 Ronina-ili gledali film Ronin :D, a nego koji, Proboj sremskog fronta možda.
Za njihovog gospodara, lokalnog plemića, Asano Takuminokamija kažu da mu je posmratna pjesma bila u banani :top:, da je odavala nezlelost i gracioznosti-zbog kojih je i bio primoran na seppuku.
Porječkao se naima s jednim šoginovim vazalom Kiraoom i izazvao ga na dvoboj, ali je mimo pravila, u tom trenutku izvukao mać i napao ga. Ovaj se obranio i sve se završilo samo manjom posjekotinom, ali Šoguna ga je osudio da izvši sepukku, dok Kiri nije pala dlaka s galve, a on je navodno zakuhao frku-provocirajući i podjebavajući našeg junaka. Tada su 47 ronina-sluge, vazala ostala bez svog gospodara, popizdili i odlučili otić posjetiti Kira. uletili su mu doma, skratili ga za glavu, koju su onda odnjeli na Asanov grob. To se smatralo akto pobune, REVOLUCIJA, i oni su također osuđeni na seppuku. To se zbilo 1702. god.
Nakon obreda, u kojem su nerjetko sudjelovali i gledaoci, bodež, katana te drveni stolić bili bi uništeni jer su na sebi nosili pečat smrti.
Seppuku je bilo ritualno samoubojstvo,a kad nije bilo vremena za tako nešto-npr na bojnom polju, razali su si vratove ili se bacali na vlastiti mać.
Zadnji slućaj se desio 1970 nakon kaj je japanski pisacYukio Mishima, desničar, oteo zapovjednika lokalne vojne baze, širio nacionalističke ideje i onda se krkno.
|
- 16:12 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Vikinški sprovod
Samo da napomenem da se ovaj opis odnosi na pogrebe njihovih uglednika i velikaša. Obični ljudi nisu imali takvu, već mnogo skromniju ceremoniju.
I kada je jedan takav baja umro-prvo su njegovo tijelo zakopali, dok su trajale pripreme za ceremoniju.
Pokojnikova imovina se dijelila na tri dijelo. Prvo-dio koji je ostajao njegovoj obitelji, zatim dio iz kojega su plačeni troškovi ukopa, te dio iz kojeg se financiralo takozvano pogrebno pivo-mnogo jače od običnog, koje se pilo u velikim količinama na dan samog ukopa.
Zatim su članovi obitelji pitali robove preminulog velikaša: Tko među vama želi umrijeti sa njime?
Gotovo su se u pravilu javljale ženske robinje i kada bi takav pristanak bio dan-više se nikako nije mogao povuči. Zatim su toj ženi-robinji, dodjeljena 2 roba iz istog domaćinstva da joj budu na usluzi kroz otprilike 7 dana koliko su trajale pripreme. Oni su trebali udovoljavati svim njenim željama, poglađivati joj i ugađati-to je išlo tako daleko da su joj čak i prali noge, te-naravno pazili da se nebi predomislila i pobjegla. Dok su trajale pripreme djevojka bi svaki dan pila i pjevala kao da se sprema za neki radostan događaj.
Na sam dan pogreba velikašev brod bio bi usidren na rijeci, moru, ili bi bio izvučen na zemlju i stavljen u prethodno-za tu prigodu iskopanu jamu koja se nakon ceremonije zatrpavala zemljom.
Na brod bi stavili svo njegovo oružje, pivo, meke jastuke i svilene velove.
Tada na scenu stupa «Anđeo smrti»-najčešće žena koja će voditi cemoniju-od oblačenje pokojnika do ubijanja robinje. Tada bi rodbina i bliski prijatelji otkopali tijelo, obukli ga u najfiniju robu te mu za remen stavili mač. Inače bila je velika čast oblačiti nekog važnog pokojnika. Nakon toga su ga odnjeli na brod, stavili pivo, voće i aromatično bilje oko pokojnika.
Nakon toga uzeli bi pokojnikovog psa, prepolovili ga i stavili na brod. Isto bi napravili i sa konjem/konjima. Njih bi prvo jahali do iznemoglosti a onda rasjekli mačevima i stavili u brod, isto su napravili sa kravom pijetlom i kokoši- s time da je kokoš morala ubiti robinja koja se žrtvuje.
Za to vrijeme robinju bi u šatoru posječivali glavari porodica koje su živjele u blizini te imali spolni odnos sa njom govoreči: «Reci svom gospodaru da ovo činim iz ljubavi prema njemu».
Kad bi to završili robinju bi tri puta podizali. Prvi put bi rekla: Pogledajte. Vidim svog oca i majku.»
Drugi put bi rekla: Vidim svoje mrtve rođake kako sjede uokolo». Treći put bi rekla: Vidim svog gospodara u raju, a Raj je zelen i ugodan, i sa njime su muškarci i dječaci. Moj gospodar me zove, pustite me da idem k njemu. Tada su je odveli do broda. Prije nego je na njega ušla skinula bi dvije zlatne narukvice i dala ih Anđelu smrti. Zatim se popela na brod gdje su joj dali da pije pogrebno pivo.
Dok je pila pjevala bi pjesmu u kojoj se oprašta od svojih prijatelja. Nakon toga Anđeo Smrti ju je uveo u šator u kojem je bio njen mrtvi gospodar. U tom trenutku svi muškarci su počeli udarati svojim kopljima u štitove (da se nebi čuli djevojčini krikovi tijekom pogubljenja) i na brod je stupilo 6 muškaraca bliskih pokojniku i vodilo ljubav sa robinjom. Nakon toga dvojica bi ju primila za noge, dvojica za ruke a Anđeo smrti bi joj vezao dva užeta oko vrata i dao ih preostaloj dvojici da ju zadave-dok bi ju ona bola nožem među rebra.
Nakon što je djevojka umrla došao bi najbliži član obitelji pokojnika i zapalio brod. Isto bi zatim učinili i svi prisutni na pogrebu-svatko je morao donesti zapaljenu grančicu i baciti je na brod.
Postavlja se pitanje zašto bi itko pristao da prati svog gospodara u smrt?
Vjerovatno zato što se mislilo da na taj naćin osoba sigurno dolazi-odlazi u Valhalu. Neku njihovu verziju raja, koji je ipak bio mnogo drugaćiji od našeg poimanja tog mjesta.
Pa bolje služiti svog gospodara u Raju nego robovati na zemlji.
Povijest mi je hobi, pa ću vas i u budućnosti daviti sa ovakvim i sličnim napisima
|
- 15:56 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
12.05.2004., srijeda
Kumstvo
Opasno ću bankrotirat. Prvo idem početkom 6. mj u Minken na svadbu. Eh-da na svadbu. Biti Kum.
Nažalost ne i crnogorski :-)
Znate kaj je to-navodno?
Kum mora prvu braćnu noć biti sa mladenkom. Neznam zakaj al fora je nadasve dobra.
Onda me sinoć-dok se alkoholizirah i smišljah kako da smantam onu vjernu djevojku, zove također najbolji frend (imam dva stvarno odlična prijatelja i neznam koji mi je bolji i draži) iz Graca.
De si buraz, kaj ima, bla, bla, bla-nego očeš mi bit Kum. Reko-naravno da hoću. Kumstvo se ne odbija.
Kao nezna se još kad je svadba, ali negdje na ljeto-jesen. Reko, neznam kak će to moje financije preživjeti.
Nakon toga zovem onog za kojeg se nadam da će ovo ljeto ostati u Zg. da mu velim za to drugo Kumstvo. Na to će on meni: Pa bit češ ti kum i treći put.
Reko: Molim? Kaj se i ti ženiš?
Ne, ne ženi se, al me već sada zove za kuma-kad got to bilo. Reko ma super.
I u kojoj sam ja sad nedoumici ljudi moji. Kad ću se ja jednog dana ženiti-a valjda hoću :-), kog da zovem za kuma?
Ovog iz Minkena, s kojim sam nekoć fakat bio jako dobar, ali u zadnjih par godina izgubismo svaki kontakt. I onda mi se lik-nakon kaj ga 3 godine ne vidjeh niti ne čuh pojavi na vratima, nenajavljeno, i kaže da se ženi i da mene oće za kuma. Reko-nemaš frke. al to me full iznenadilo.
Kažem-sigurno imaš nekog s kim si bolji nego samnom? Nekog ko ti je gore u Minhenu, s kim se učestalo vidiš. Mislim-jest da smo si nekad bili super, ali kažem vam 3 godine nisam imao pojima kaj je s njim.
Kaže on da ima, ali "za kuma oću tebe i nikog drugog."
Još da sam neki teži parajlija pomislio bi da je to zbog love-ali nije.
Totalno me iznenadio moj Kum.
Onda sam nekak kroz šprehu skontao, mada mi to nije direktno rekao, da bi i on meni-jednog dana, bio kum.
A kaj sa ovom dvojicom?
Nemam pojima. Mislim da će mi na kraju kum biti onaj koji mi je najbliži-mislim, čist prostorno.
Jebi ga. Kum treba pomoć oko svadbe, organizirat momaćko i sl.
A ne ko ja. U petak popodne krećem u Minhen, dolazim tam po noći i slijedeći dan ide Kum na svadbu.
Žao mi je kaj mu nikaj nisam mogao pripomognuti oko organizacije, niti kaj mu nisam platio koji lap dance, ali to sam mu obećao i ispunit ću neki drugi put.
|
- 11:45 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Mada
ni biti u Zagrebu preko ljeta nije tak strašno. Dva puta mi se dogodilo da se vratim doma još dok je špica sezone. U opće mi nije bilo neki teži bad.
Primjetih da ljudi-koji su silom prilika prek ljeta u Zg. to ona kompenziraju nevjerojatnom dozom energije i želje za zajebancijama svake vrste.
Ljeto u Zagrebu. Vrijeme kad se okreću brojevi nekih starih prijatelja i kad se nalazi s ljudima koje nismo vidjeli odavno.
A ak niš drugo-barem nema gužve.
Vrijeme kad pečem roštilje u svom vrtu naveliko. Kad se ispijaju galoni pive i žeste i vode dubokoumni razgovor koji se zaboravljaju za 1,25 minuta.
Duboko se nadam da će mi i najbolji frend napokon dobiti posao. Mislim-on bi na more a ja da rintam. E NEMOŽE. Solidarnost na djelu i te sheme.
|
- 11:40 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Zašto
nebi na neki dejt :-)
Ni "nepismeni" :LOL: se moramo držat skupa.
Legion na tržištu-TAKOOOO JE.
Čuvajte se djevojke žene-subota, evo mene.
Baš slušam Edu Maajku-tip mi je jebena LEGENDA i zakon.
Ja bi na more. JOOOOJ, kak bi ja na more. Al ove godine-štanga. Eventualno prek vikenda. Već mi fale ona mlada i osunčana ženska tijela, koja sa mazno prešetavaju plažom i vabe naše pohotne-ili ti ga muške poglede.
Kako veli jedan moj frend: Sve to treba karat.
|
- 11:37 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Mislim stvarno
Kaj su sve zgodne i zanimljive žene zauzete?
Odoh ja tako jučer na nekoliko pivica sa jednom djevojkom. Ma kaj da vam velim-za prste polizat. Treba je ZAKON.
I divno i krasno i cugamo mi i zajebavamo se i ja gldam kak da joj se uvučem u gačice-onak neupadljivo i ne napasno, al nejde.
Ona ima nekog svog tipa i nikad ga u životu nije prevarila. Ajde-Respect.
I takve stvari bih cjenio-da sam ja taj tip :-) a budući nisam PSMTR.
A kaj češ? J. ga.
Takva mi je sudba kleta. Sve cure koje mi se sviđaju su zauzete :-(
Ajde-jedna nije i danas idems njom van. Madam se da bu nekaj iz toga.
|
- 09:36 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
11.05.2004., utorak
Eldorado
- 14:59 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Žalba i pritužba
- 14:56 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Njadraža mi pjesma.
- 14:41 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Vjerovali ili ne
- 14:29 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Odgovor studentici
- 10:22 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Ma nija ni meni
- 10:17 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Truli Kapitalizam
- 10:10 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Ma idam i ja van
- 01:03 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Jebem ti blog i forum i net
- 00:27 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
Prokleti Virusi i debili koji ih stvaraju sve ih treba pobit
- 00:04 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
10.05.2004., ponedjeljak
Ispravak netočnog navoda.
- 21:31 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Koja pizdarija s tim Blogovima
- 21:28 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
Bandić i Ekipa
- 21:19 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
O ljubavi i ženama
- 14:33 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
- 12:02 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|